PA, KO TO MOŽE PLATITI? Pojavile se prve trešnje na pijaci, evo koliko koštaju…

Kupce na Dolcu, najvećoj zagrebačkoj zelenoj tržnici, ovih bi dana mogao poprilično neugodno iznenaditi jedan proizvod, odnosno njegova cijena.

Naime, za tamnocrvene trešnje iz uvoza, prve koje se ove godine mogu kupiti u Hrvatskoj, trgovac traži nevjerovatnih 250 kuna (oko 33 eura) za kilogram, piše Dnevnik.hr.

Cijena je to koja bi mnoge mogla ostaviti bez teksta, jer za taj novac možete kupiti i 325 jaja klase L, po 5 kilograma teleće lopatice, odnosno junetine, kilogram i pol do dva kilograma lignji itd.

Trešnja se uzgaja za potrošnju u svježem stanju, manji broj uzgaja se samo radi prerađevina (kompoti, džemo­vi, marmelade, sirovina za konditorsku industriju), a najmanje se uzgajaju isključivo za proizvodnju likera ili rakija. Jednom ubrane trešnje više ne dozrijevaju, pa se moraju brati zrele. Svježe su trešnje sjajne, pune i sa žarko zelenim peteljkama. Jako su praktične jer im osim pranja ne treba gotovo nikakva priprema i najbolje su svježe. Za davanje ploda potrebno im je 6 – 8 godina. Razlikujemo trešnje s mekanim mesom ploda i trešnje s čvrstim mesom ploda (hrustavke).

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Temperatura
Trešnja je izrazit heliofit (traži mnogo svjetla i topline). Cvatnja joj počinje kad prosječne dnevne temperature dosegnu 10 – 11 °C, a najbolje se oplođuju pri pro­sječnoj dnevnoj temperaturi između 15 i 20 °C. Trešnja dobro podnosi vrlo niske temperature u doba dubokog mi­rovanja. Stablo može izdržati do -30 °C, a rodni pupovi do -25 °C. Ako je stablo ušlo u zimu sa slabijom kondicijom (suša u protekloj vegetaciji, prevlažna godina bez tople jeseni, preobilan urod, iscrpljenost od napada biljnih namet­nika i si.), onda se mogu smrznuti i na -24 °C. U jesen, u studenom, kada nema zimskog mirovanja, uz temperaturu -15 °C do -17 °C stradavaju debla i račvišta grana. Trešnje žute ili svijetlocrvene boje ploda otpornije su od sorata tamno­crvene i crvene boje ploda, jer im je kora svih vegeta­tivnih organa svjetlija. Pri kretanju vegetacije cvjet­ni pupovi izdrže od -2,8 °C (žute sorte), otvoreni cvje­tovi izdrže od -2 do -3 °C (žute sorte) odnosno samo -1 °C (tamne sorte), zametnuti plodići izdrže -1,2 °C (žute sorte), a na toj temperaturi plodići tamnih sora­ta najvjerojatnije će se smrznuti.

Voda
Dovoljna joj je mala količina vlage u tlu jer njezin korijen ima golemu apsorpcijsku moć. Trešnji je dovoljno oko 500 mm oborina godišnje, osobito ako su te oborine dobro raspoređene. Ne podnosi visoku relativnu vlagu zraka, a pogoduje joj suh zrak. Povećana relativna vlaga zraka potiče na trešnji znatnu pojavu bilj­nih bolesti, a povećane oborine ometaju diferencijaciju (zametanje) cvjetnih pupova, te izazivaju slabu oplodnju, opadanje plodića i pucanje plodova.

Tlo
Trešnji najbolje odgovaraju duboka i rahla, blago kisele, neutralne ili blago alkalne reakcije (pH 5,0 – 7,0), aluvijalna tla, pjeskovite ilovače, posmeđene crvenice, propusni vap­nenci i si.

Izbor položaja za podizanje nasada
Trešnja traži umjerena zračna strujanja. Ne podnosi jake vjetrove, posebno u doba cvatnje, zato što za jačih vjetrova ne lete pčele, stoga je time umanjena mogućnost oplodnje. Suhi i topli vjetrovi remete vrijeme početka i dinamiku cvatnje (ubrzavaju cvatnju), pa time ometaju kakvoću oplodnje (kraće se podudaraju vremena cvatnje međusobnih oprašivača). Vjetrovi mogu biti i korisni, osobito u kraćim ili dužim kišnim raz­dobljima, kad svojim strujanjem umanjuju štetne posljedice velike relativne vlage zraka ili pak suvišne vlažnosti tla.
Trešnja se uspješno uzgaja između 30° i 60° sje­verne širine, na nadmorskoj visini do 1 000 m. Za sigurniji uzgoj trešnje bolje su sjeverne od južnih ekspozicija ako su dovoljno visoke ali i blagi brežulj­ci s blagim padinama.

Priprema tla za sadnju
Dvije godine prije sadnje zasijati višegodišnje leguminoze kao pretkulturu jer one imaju sposobonost vezivanja atmosferskog dušika i obogaćivanje tla istim. Nakon gnojidbe pristupa se rigolanju na dubini od 60 – 100 cm, u zavisnosti od rastresitosti i dubine tla. Rigolanje se vrši dva mjeseca prije sadnje. Nakon toga tlo se potanjura i iskolčavaju se mjesta za sadnju trešanja.

Izbor podloga
Od nekoliko mogućih podloga za trešnju: generativnih – sjemenjak divlje trešnje (Prunus avium) i sjemenjak rašeljke (Prunus mahaleb) ili vegetativnih – Gisela, F12/1 i Colt, preporučuju se sjemenjaci divlje trešnje i mahaleba.

Izbor uzgojnog oblika
Za podizanje nasada trešnje s preporučenim uzgojnim oblikom etažne piramide, visine oko 4,5 m, potrebni su razmaci sadnje 6,3 x 5 m. Međutim, ta prirodna etažna (pršljenasta) piramida u trešnje ima pravilan oblik samo u prvim godinama rasta, a poslije se izobliči i poprimi oblik preokrenute piramide jer je druga etaža u povoljnijem fi­ziološkom položaju od prve etaže, kao štoje treća etaža u povoljnijem položaju od druge etaže i u još povoljnijem položaju od prve. Stoga se preporučuje oblikovanje pravilne etažne piramide trešnje.

Vrijeme i tehnika sadnje
Bolje je voćke saditi u jesen kada je tlo još toplo i vlažno, pa odmah počinje rast korijena. Tijekom prijevoza i skladištenja, sadnice ni u jednom trenutku ne smiju izgubiti vodu. Prije sadnje odstrane se svi oštećeni dijelovi korijena i on se umoći u kašu spravljenu od zemlje i svježega goveđeg gnoja. Za kućne vrtove napogodnije su sorte niskog stabla. Voćke velike krošnje i odgovarajuće visine zahtijevaju razmak od najmanje 10 m. Neke sorte zahtijevaju oprašivače, pa je uvijek potrebno posaditi najmanje dva stabla. Trešnja počinje donositi plodove nakon 6 do 8 godina, a stablo može doživjeti 50-ak i više godina.

Iskopa se rupa širine dovoljne da sadnica s korijenom stane u nju. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje debljine 5 – 8 cm koji se dobro nagazi te 20 – 30 kg zrelog stajnjaka. Na stajnjak se opet stavlja zemlja te se oko voćke oblikuje zdjelica za bolje zadržavanje vode. Crta kalema ne smije se zakopati jer bi se spriječio razvoj bazalnog korijena.