OVO JE NAJVEĆA BOŠNJAČKA SRAMOTA: Komandant Šemso Muminović rekao istinu o tome kako 2. Korpus nije htio da pomogne Srebreničanima u koloni…

Komandant Šemso Muminović je u svom govoru rekao kako su samo 2 čete iz 21. i 22. divizije krenule da pomognu Bošnjacima koji su išli u proboju prem a Tuzli. Sreća u svemu je bila što je Naser Orić skupio dosta dobrovoljaca koji su porijeklom iz Podrinje i te snage su u Nezuku pomogle u proboju.

Genocid u Srebrenici događao se između 13. i 19. srpnja 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, u kojemu je ubijeno 8.372 bošnjačkih muškaraca i žena s područja enklave Srebrenice a ubili su ih vojnici Vojske Republike Srpske i specijalne srpske vojne postrojbe Škorpioni.

Srebreničku enklavu je 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo zaštićenom zonom, a zauzele su je srpske snage 11. srpnja 1995. godine. Prema standardnim podatcima, srpske snage ubile su između 7 i 8 tisuća nenaoružanih bošnjačkih muškaraca u dobi od 13 do 77 godina. Prvi osuđeni za zločin u Srebrenici koji je priznao kazneno djelo ubojstva bio je plaćenik 10. diverzantskog odreda Dražen Erdemović, koji je osuđen u studenome 1996. na pet godina zatvora. Nakon tri i pol godine zatvora, Erdemović je bio oslobođen, a na temelju njegovog iskaza iz kolovoza 2001. osuđen je general Radislav Krstić.

Pad bošnjačke enklave Žepe, koju je Vijeće sigurnosti UN-a 1993. godine proglasilo zaštićenom zonom, dogodio se 25. srpnja 1995.godine. Kao posljedica napada Armije RBiH poginulo je oko 70 ljudi. Ranjeni civili evakuirani su u Sarajevo i Kladanj, a oko 500 zarobljenika razmijenjeno je za Srbe. Jedina neratna žrtva zločina bio je pukovnik ARBiH Avdo Palić koji je nestao 27. srpnja 1995. u kampu UNPROFOR-a tijekom pregovora o uvjetima predaje žepačkog garnizona.

Nakon pada Srebrenice i Žepe, NATO je usvojio plan bombardiranja srpskih ciljeva i prijetnjom sile kako bi spriječili napade srpskih snaga na zaštićenu zonu u Goraždu. Utvrđenje predsjednika Alije Izetbegovića da je nestalo između 7 i 10 tisuća muslimana, kao i druga eksplozija na tržnici u Markalama u Sarajevu, bili su povod za masovno bombardiranje Republike Srpske. Konačno su u kolovozu 1995. godine hrvatske snage – HV i HVO, zajedno s Armijom RBiH potisnuli Vojsku Republike Srpske u akcijama koje su trajale do prosinca 1995. godine, omogućivši potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je zaključen rat u BiH.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, Europski parlament i Ured visokog predstavnika za BiH, okarakterizirali su pokolj u Srebrenici kao genocid.

Službena vlast Republike Srpske preuzela je odgovornost za počinjeni pokolj u Srebrenici 2003. godine. Narodna skupština Republike Srbije osudila je pokolj 2010. U siječnju 2007. godine Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije okarakterizirao je djelovanje srpskih snaga u Srebrenici kao genocid. Europski parlament je u siječnju 2009. godine proglasio 11. srpnja kao “Dan sjećanja na genocid u Srebrenici”.