“ONI SU ME RAZDVOJILI OD TITA”: Pogledajte šta otkriva tajni izvještaj iz 1985. o planu vrha SFRJ…

Prema spisima, Ljubičić veoma ogorčeno priča o Jovanki – dovodi u pitanje njen čin poručnika, navodi kako joj je on pomogao 1970, na molbu Broza, da dobije spomenicu 1941. kao borac Ličke jedinice, iako navodno nije imala uslova za to. Pita se kako se našla u bolnici u Drvaru, gde je upoznala Broza, i da li je bila u Zagrebu u toku rata, te traži da se to provjeri.

Najmoćniji ljudi bivše SFRJ odlučivali su sredinom osamdesetih godina 20. vijeka kako da spriječe Jovanku Broz, suprugu doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, da objelodani povjerljive političke podatke i njegovu imovinsku kartu.

O tome svjedoči zapisnik od 22. jula 1985, sa sjednice Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, na kojoj su bili najuticajniji komunistički rukovodioci tog vremena, a koji „Blic” posjeduje. Nikolu Ljubičića, Staneta Dolanca, Milku Planinc, Dobrosava Ćulafića i Lazara Mojsova, koji su najviše uzimali učešća u diskusiji o sudbini supruge doživotnog predsjednika, najviše je brinulo kako da je spriječe da napiše memoare, da iznese dokumenta o političkim dešavanjima, ali i o imovini koju je posjedovao njen suprug. Oni se nisu ustezali da predlažu mjere za koje sami konstatuju da su protivzakonite, kao što je potpuna izolacija Titove udovice.

„Blic” je objavio izveštaj od 31. oktobra 1984. Savezne službe DB-a, koji je pratio Jovanku u akciji kodnog naziva “Senka”. Ti izveštaji su proslijeđivani kolektivnom Predsjedništvu SFRJ i Savjetu za zaštitu ustavnog poretka.

Na jednom sastanku Savjeta Dolanc kratko otvara tačku dnevnog reda posvećenu Jovanki, govoreći da su svi članovi vidjeli dva posljednja izveštaja operacije „Senka”. Podsjeća: “Vidjeli ste da ‘Senka‘ govori o stvarima o kojima govori inače i našim građanima, njenim prijateljima, sada i Sirimavo Bandaranaike (prva žena premijer u svetu – Šri Lanke)”. Dolanc zatim navodi da se radi o lažima i insinuacijama, pa nabraja Jovankine tvrdnje da je “rukovodstvo razdvojilo Tita i nju” i da je “rukovodstvo krivo što je Broz umro”.
Stane Dolanc Stane Dolanc

– Mislim da je to veoma teška optužba i da jednom treba zauzeti stav šta ćemo uraditi jer ovako dalje ne možemo trpiti – kaže slovenački komunistički rukovodilac Dolanc.

Riječ uzima general Nikola Ljubičić i kaže da su izvještajima o Jovankinom praćenju, gdje njega optužuje, dodate njegove izjave da se radi o “izmišljotinama i lažima”. On se zatim osvrće na izvještaje u kojima se navodi da Jovanka često kontaktira s narodnim herojem Milanom Velebitom i G. Valhovim, za koga tvrdi da je oficir sovjetskog NKVD, i da je oni podržavaju. Napominje da svi oni zaključuju da zemlja ide u propast.
General Nikola LjubičićLjubičić zatim govori o izveštaju u kome se navodi da Jovanka piše memoare i citira napisano: „Sastanak bednika.”

– Zna se za koje ona smatra da su bednici. To je Predsedništvo SFRJ. Pominje Đuranovića, mene i druge – kaže Ljubičić. Zatim dodaje kako Jovanka navodi da je policija provalila u njene prostorije i izbacila je iz Užičke 15 (vila u kojoj je živjela sa Titom). Ćulafić zatim pojašnjava da je policija provalila, ali „samo u Užičku 15, a ne u vilu u kojoj Jovanka živi”.

Ljubičić zatim nastavlja da iznosi podatke sa kim se Jovanka sve sretala, te navodi da se “postavlja pitanje dokle tolerisati takvo njeno iznošenje stvari raznoraznim ličnostima koje to prenose dalje i koje smatraju da je ona stvarno ugrožena”.

Predlaže da se što prije okonča preuređenje vile za Jovanku, da se sačini spisak stvari koje je ona odnijela iz Užičke 15 i da se donese zakon o naslijeđu Titove imovine.

– Predlažem da se kontroliše sve što ona piše, da to ne može ići van kuće ni van zemlje – navodi Ljubičić, i dodaje da s njom treba obaviti razgovor. Dodaje da to ne može na osnovu izveštaja DB, već da izvesni R. Cijan treba da sačini zvaničnu bilješku o razgovorima koje je obavio sa njom 18. aprila 1985, i da se onda otvori krivična istraga protiv nje. On navodi da je ona rekla Cijanu da joj je Tito govorio ko će im doći glave i da se to obistinilo, da je protivzakonito izvršena premetačina vile u Užičkoj 15, da je odnijeto mnogo njenih dokumenata…

Prema spisima, Ljubičić veoma ogorčeno priča o Jovanki – dovodi u pitanje njen čin poručnika, navodi kako joj je on pomogao 1970, na molbu Broza, da dobije spomenicu 1941. kao borac Ličke jedinice, iako navodno nije imala uslova za to. Pita se kako se našla u bolnici u Drvaru, gde je upoznala Broza, i da li je bila u Zagrebu u toku rata, te traži da se to provjeri.

– Što se tiče nje, sve joj je rešeno na najbolji način, a ona stalno napada zemlju, rukovodstvo. Ne znam zašto to tolerišemo i zbog čega – zaključuje Ljubičić.

Pojedini generali i admirali odbili da daju izjave o Titovoj udovici

Stane Dolanc je na sastanku rekao da je tri godine ranije dogovoreno da se uradi „Bela knjiga” o Jovanki i da to treba da se završi. Podseća da je, kao savezni sekretar policije, prikupio izjave od ljudi koji su radili u Titovom kabinetu. Podsjeća i da je Savezni sekretarijat za odbranu dobio uputstva da to isto uradi, ali „da su pojedini generali i admirali to odbili radi očuvanja autoriteta ličnosti druga Tita”. Dolanc zatim iznosi optužbe na račun Jovanke, pozivajući se na razgovore sa njom i Brozom, ali i s drugim osobama. Navodi kako je sa Ratkom Dugonjićem (predsjednikom predsjedništva BiH) od nje u prisustvu Broza tražio da im preda dokumenta u vezi s “aferom Mišković”, ali da je ona odbila i da nije dala čak ni kada je to tražio njen suprug.

Slobodna Bosna