“Znate šta je nama donijela Dejtonska BiH, evo ja ću prvi uzviknuti”

Nije problem kad se nacionalistički savez odigrava kao business as usual, već pravi problem nastaje tek kad netko iz mase ne želi biti slijep pored zdravih očiju, pa konačno prvi uzvikne “car je gol”
Dejtonska BiH je zamišljena tako da svugdje nekoga stavlja u neravnopravan položaj

Čovjek koji živi u Hrvatskoj i barem minimalno prati medije mogao je poslije silnih negativnih reakcija koje su slijedile nakon Čovićeve i Del Vechijeve posjete Banjoj Luci ostati prilično iznenađen do koje mjere je većina onih koji su o tome pisali, ali i kompletan politički vrh padao s Marsa, na nešto što postoji kao uobičajena praksa i višegodišnje političko savezništvo. Ako bismo možda medijskim radnicima i mogli dati nekakav popust i tolerirati im slabiju informiranost, to svakako ne vrijedi za premijera Plenkovića i političko vodstvo zemlje, koje dolazi iz HDZ-a.

Pa Plenković je praktično čitavu kampanju proveo aktivno pomažući Čoviću i HDZ-u, od čega je jedna od bizarnijih stvari u tom periodu bilo otvaranje hrvatskog konzulata u Livnu, o čemu sam pisao u Oslobođenju. Ta vrsta pomoći nije se okončala s održavanjem izbora, nego je nastavljena i nakon toga diplomatskim aktivnostima u smjeru ispunjavanja želja bosanskohercegovačkog HDZ-a o promjenama Izbornog zakona. Stoga, kad Andrej Plenković kaže da se u zadnje vrijeme nije čuo s Draganom Čovićem, racionalno je izraziti ogromnu dozu skepse prema toj tvrdnji.

Naravno da je prisiljen dati takvu izjavu, isključivo iz razloga što je prvi put zapravo u široj javnosti sadržajno problematizirana koalicija Dodika i Čovića, ali to nam govori nešto drugo. Nije problem kad se nacionalistički savez odigrava kao business as usual, već pravi problem nastaje tek kad netko iz mase ne želi biti slijep pored zdravih očiju, pa konačno prvi uzvikne “car je gol”.

Ovo vrijedi jednako u ovom slučaju, kao i u svakom drugom. Jedan od tipskih primjera takvog javno uzgajanog licemjerja odnosi se na kultnu reportažu koju je novinarka Feral Tribunea svojevremeno napravila putujući nakon Oluje vlakom iz Splita do Knina i uživo prateći pljačku masovnih razmjera koju su poduzimali obični građani. Po tvrdnjama feralovaca, nikad nisu primili više prijetnji, nego tada. Ali, naravno ne iz razloga što su ljudi mislili da lažu, nego zbog toga što nisu htjeli da se o tome javno priča.

Upravo o tome je riječ kada govorimo o suradnji Čovića i Dodika, a sve skupa je s ovim novim momentom kad se ta suradnja počela događati pod reflektorima postalo čak i dodatno zabavno. Jer kako, primjerice, logički održati tezu da su rane još svježe i da se zato ne mogu normalizirati odnosi Hrvata i Srba u Hrvatskoj, u kojoj je Hrvatska neupitno dobila rat i ostvarila sve što je htjela, dok je u Bosni i Hercegovini ili preciznije na teritoriju Republike Srpske došlo vrijeme da se nadiđu ratne traume, unatoč činjenici da su Hrvati praktično trajno protjerani s tog prostora, a broj preostalih je na razini statističke pogreške. Nacionalistički autori, poput Ive Lučića u Globusu, tu su dilemu riješili tako da svjesno stavljaju odnose Hrvata i Srba u BiH u drugi plan, projicirajući ključnu opasnost po Hrvate, isključivo u Bošnjacima, dok su neupitni advokati vlasti ritualno napali Čovića, pozdravili beznačajnu smjenu veleposlanika Del Vechija i od svega pokušali oprati premijera i državni vrh.

Ne treba uopće sumnjati da će se, nakon što se ova bura oko pravih vrijednosti RS-a i Dodikove koalicije s HDZ-om u tom kontekstu, stiša sve vratiti na staro. Jednako suradnja ove dvojice, kao i otvorena podrška hrvatskih hadezeovskih vlasti sestrinskoj stranci u BiH. No, ono što je u svemu ovome na koncu ispalo dobro je činjenica da se nacionalizam iznova pokazao kao duboko lažna ideologija, u kojoj ne postoje nikakve uzvišene i neupitne vrijednosti na kojima se toliko inzistira, nego isključivo goli, često i materijalni interes s jedne strane te suštinska autodestrukcija s druge. Jer, svoj dosadašnjoj suradnji unatoč, položaj Hrvata u Republici Srpskoj nije postao ništa bolji, niti će, dok konstantno stvaranje tenzija između bošnjačkih političkih elita i onih hadezeovskih, ali i između građanskog Sarajeva i onoga što zastupa HDZ, može voditi isključivo stvaranju osjećaja nesigurnosti kod Hrvata koji ne žive u većinski hrvatskom okruženju. Tužna je istina da je dejtonska BiH zapravo i zamišljena da upravo tako i izgleda, tj. da svugdje nekoga stavlja u neravnopravan položaj, ali definitivno nije rješenje u tome da se logika njezinog ustroja dovede do kraja, nego da se temeljito izmijeni na drugim principima.

PIŠE: Dragan Markovina

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*